Dođe vreme kada se treba suočiti sa prošlošću sa stvarima...
koje smo pažljivo gurnuli ispod prašine zaborava, sakrili ih da nas ne podsećaju bole potisnuili ih od nas samih...
Ali sada duva vetar koji pažljivo uklanja prašinu
česticu po česticu i za sobom ostavlja stare ožiljke.
Ožiljke koji prkose vremenu stoje tu podsećaju na stare dane, tupim vrhom noža vreme podseća da je bol tu manjeg inteziteta ...
Još uvek je tu svež, netaknut i osetljiv na erupciju sećanja.
koje smo pažljivo gurnuli ispod prašine zaborava, sakrili ih da nas ne podsećaju bole potisnuili ih od nas samih...
Ali sada duva vetar koji pažljivo uklanja prašinu
česticu po česticu i za sobom ostavlja stare ožiljke.
Ožiljke koji prkose vremenu stoje tu podsećaju na stare dane, tupim vrhom noža vreme podseća da je bol tu manjeg inteziteta ...
Još uvek je tu svež, netaknut i osetljiv na erupciju sećanja.
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
„Kada krenes nikad ne znas kolko traje let, koliko je dana dosta da upoznas svet.. isao sam drumovima kroz javu i san... daljina, dim i prasina...”
_________________________________________________________
0 komentari:
Objavi komentar